nebitna

danas sam se začudo probudila dobre volje...ovaj vikend opet neću van, nemam snage, strgana sam još od srijede...možda uspijem starog nažicat da mi kupi novi mob...ah nema se kaj žalit da je skup, uzet ću onaj najskuplji, sad mi je čist svejedno, iovak imam 60% popusta na bilo koji model...joj pustila sam si mjuzu na kompu i sva sam luda, može biti radi dogovora koji imam u 13h (hehe, kiss). sad slušam neku pjesmu nemam pojma tko izvodi, neki srpski dance ja brijem :"...čekamo, a više nema vremena. ćutimo, a samo riječ je dovoljna. brojimo,a samo korak je do dna. sanjamo,al ovo nije san već istina..." a ritam je okej. danas mi je bivšem 26 rođendan...brijem da će vani biti dernek jer i frendica i bivši imaju rođendan i brijem da će slavit na istom mjestu...a tak mi se ne da ić, niti neću..."...pusta želja za tobom ne prolazi..." opat neka pjesma...ah.

a leđa me bole, baš bi mi dobro došla neka masaža...ne do Bog da kiša padne, e onda ću popizditis dobiti....odlučila sam da od ponedjeljka prestajem pušiti...prvo ću prestati kupovati i smanjit na 2-3 dnevno i onda ću na jednu dok ne prestanem potpuno pušiti. a jebem ti, to je takav trošak da mi je rađe da mi pare ostanu u džepu nego da dam opet za cigarete..

lako je biti naivan i vjerovati u prazne riječi. pustiti nadu da prevlada i snove koji bi činili drugačije. lijepo je sanjati ono što želiš,ali teško se probuditi znajući da to ne postoji. kratko treba da pogledom zapaziš propast, ali dugo srcu treba da preboli viđeno. trud shvaćanja nelogičnog je uzaludan. ne preostaje ti ništa. duša čeka da duboka rana zaraste. ali kada? tješi se da će s vremenom proći taj nemir i pripremi se za ponovne poraze...

                                        written by NUSHA

i nakon sad već skoro četiri godine ne prođe dan kad ja ne pomislim na njega...voljela sam ga  jako, sve bih dala za njega...kad bih mogla promijeniti jednu stvar u prošlosti, vratila bi njega...i nikad ga nikome ne bi dala...najgore mi je kad spavam, često ga znam sanjati, kako leži pored mene, grli me...i probudim se, a njega nema pored mene. i počnem jecati od muke jer mi užasno nedostaje... i baš tada mi najviše treba, a nema ga...i nikad ga više neće biti...nema ga više da tuguje sa mnom na svaki moj poraz, da se veseli sa mnom svakoj mojoj pobjedi. koji put bolesno razmišljam i poželim umrijeti samo da budem uz njega...drugi su nitko i ništa, nikada ja neću moći nikoga voljeti tako jako ko što sam voljela njega. prije par mjeseci sam vidjela tipa, isti on, pljunuti...ni frendice nisu mogle vjerovati, samo sam ih primila za ruku i stajala i gledala tipa. one su gledale zaprepašteno njega pa mene.ja sam se nasred ceste počela tako plakati i srce me užasno boljelo...one znaju koliko mi je teško, ali znaju da ne mogu nikako pomoći...svi znaju koliko smo se voljeli. često također znam sanjati njegov sprovod i sebe u bijelom kako bacam prsten na lijes. htjela bih nastaviti živjeti bez tog tereta koji me svakodnevno pokapa. trebala bi ga imati u najljepšem sjećanju i imam ga, ali mene je strah zaspati da ga ne bih opet sanjala. najrađe bi vrištala od muke i boli...nakon četiri godine meni on još više nedostaje, dok ga drugi više niti ne pamte... poginuo je 4 dana poslije mog rođendana. nasljednih godinu dana proživljavala sam psihički pakao. nikako da se pomirim sa tim da moram živjeti bez njega, iz dana u dan se nadam nekom čudu, a znam da ga ništa neće vratiti...i šta da radim kad toliko boli???šta???kako da prestane boljeti? kako da suze prestanu teći?kako da prestanem voljeti nekog koga više nema?kako kad ja hoću samo njega? vrati mi ga Bože jer ja ne mogu više bez njega, nikako. Zašto si mi Bože morao uzeti ono što sam najviše voljela, njega do kojeg mi je najviše stalo???ZAŠTO????

sjedim u bircu u kvartu i ispijam sokić...i gledam ekipu, toliko parova, svi se grle, ljube...to mi tak fali. joj uhvatila me neka nostalgija.fale mi oni leptiriči u trbuhu kad ga vidim, ona luda zaljubljenost,osmijeh od uha do uha...ali mi onaj osjećaj zaljubljenosti, obostrane ljubavi...da se držimo za rukice ili hodamo zagrljeni...fali mi osjećaj da volim i da mene netko voli...uh poludit ću, moram se pothitno zaljubiti :)

fali mi ovaj osmijeh od srca, baš kao na slici

Ponovo si nocas mila
lagala da nisi bila s njim
- ja to osetim.
I ponovo su usne tvoje drhtale
ko da se boje da ti ne oprostim.

Zasto ti je to trebalo,
zar nisi mogla ti priznati.

Jos su ti usne umorne
i sve sto kazes znam da nije,
jos su ti suve cipele,
napolju znam da kisa lije,
jos su ti vreli obrazi,
u oku sjaj ne prolazi,
jos ti na licu pise cija si,
samo moja nisi.

Jos su ti usne umorne...

Uzalud mi krijes lice
znam te oci izdajice
- sve si odglumila.
Isprljana poljupcima,
otrovana dodirima
znam da si lagala.

Zasto ti je to trebalo
zar nisi mogla ti priznati.

Jos su ti usne umorne...

TOSE LEGENDO....KISSS

evo do čega smo došli, svratim do birca gdje mi je best frend dj i frendica i ja ga odvedemo kod nje na posao pokazat mu jacuzzi i saunu (teško nama u životu:)))).

i da skratim: frend mi provali da je spiercao pišu (hahaha) i ja naravno nisam popušila. a dugo se on i ja dogovarali da ćemo se ili spiercat ili stetovirat...znate, dolje. i on ga izvadi,a ja stani-pani. pizdun nema jedan, već 2 pierca. i sad ja ne smijem zajebat...u ponedjeljak idem piercat klitač (ali samo jedan pierce)...

čula sam da je veči užitak tjekom sexa (by janet jackson, čitala u novinama)

:)))))znam, luda sam...

oh, nekako mi je lijep dan...kupila si ja jučer u robertu sportske balerinke i sad sam sama sebi cool...i onda meni majka izvadi moje cipele van i pokazuje: ove si kupila prije 2 tjedna u robertu, ove si kupila prije 2 mjeseca u robertu, ove japanke su iz roberta, čizme- roberto...ženo šta ti samo za taj dućan znaš???hahaha, moj najdraži roberto :))))...

nego, danas ću biti još luđa, idem u movie pub i molim boga da opet ne zaružim baš toliko da mašem starom u pol 8 ujutro kad ide na posao...ako bude lijepo, neću doć doma do sutra u 12, poznajem sebe... još će ova moja probušena piša doć sa trebom u movie, pa će bit dernek. još kad mu trebu počnem zajebavam kakav je osjećaj pušit spiercani, brijem da treba ima aparatić...hmmm....il ga je imala ona plava??? uglavnom, nemam pojma, moj frend je jaaako zgodan ,pa si priušti zajebavanje, ja znam za crnu i plavu, a ako postoji još koja dobit će šamar što se kurva okolo (ova komba je još dobra jer plava živi na moru)...najžešće mi je kad me trebe kad ga vide napadaju, ajme jel ti to frend, ima li on curu, daj mi ga namjesti, blablabla. sve u svemu, on je moja dobrica, dok je prema meni dobar, sve je ok...ipak smo najbolji frendovi...

nego, da se vratim na movie pub...šta više reć? odlučila sam da večeras neću pjevat jer imam osjećaj da će biti puno poznatih, tako da sam ja uz šank i ne mrdaj...

eee da, frend mi je glumio u spotu luke nižetića i 5.5. idem na promociju spota u Hemingway - bljak, fuj, grrr- ali moram ić jer mi je frend u pitanju.

                                     NIMFOMANI

da ne pljujem kako su samo muški nimfomani, strašna istina je da smo i mi žene takve. naravno, ima iznimaka, ali broj je mali...pa da nastavim...nije pohvalno,ali govoreći o sebi i meni zna doći kriza (ne apstinencijska,hehe) kad mi  se jednostavno prijebe,a nemam s kim...to je najgore kad nisi  u vezi...i onda kad se pojebeš s nekim da čisto zadovoljiš svoje potrebe u večin slučajevima ti ispadneš laka ili kurva, a on faca koji je dobio svoju porciju. zato najbolje jebat se i nikom ne kazat ili pojebat se s nekimbezveze i nikad ga više ne vidjeti...ah, baljezgam gluposti. prijebalo mi se i sad serem previše...a ovako zvučim kao neka usidjelica bez ponuda i prilika...eh, dobar je moj sexualni život, samo što se meni prijebe uvijek u krivo vrijeme...a on onda ne može...u k.... (neću baš previše prosta bit)...kako moja prija kaže: najbolje je sjedit na više stolica tj. u separeu :)))))...budem na hrvaški: najbolje je uvijek imati neku rezervu tak da znaš kom se obratiti u krizi...nije ni ona luda...a ta se jebe na veliko, uh mala ima muda...kad joj je netko zgodan i zapne joj za oko, nema tu nikakvih prepreka...ja sam joj rekla da bi se i ja jednom voljela tako "opustiti" kao ona, ali nemrem ja tako sa bilo kim. na šta će ona meni : " kad se treba ljubit, ti si svagdje, a kad slijedi ono drugo, ona se praviš fina". istina, meni brijanje ne predstavlja ništa, ali sex......dobro, neću se sad praviti fina, nisam ni ja svetica, znalo se i meni zalomit one-night-stand...ne jednom, više puta, ah...jebi ga, čovjek sam, a samo jednom se živi...ne sjećam se gdje sam točno pročitala,ali pisalo je :" bila je žena, svaku je večer bila po barovima. svi su ju zvali kurva. kad je umrla, odjednom je bila najbolja. govorilo se :znala je pravo živit"...tako bi i ja mogla znat živit...imala sam ja svoje ispade vani...poznatija sam po tome što znam popit, prije sam bila show-program, a sad sam se naučila kontrolirati...baš mi je pijanoj zapravo svejedno što radim...tako sam shvatila da sam nimfomanka...fina guzica, zasad sam se snašla, a za kasnije kad njega neće bit, morat ću se ili prilagoditi frendicinoj izjavi ili naučit apstinirati...NEMA ŠANSE!!! pa kud bi ja tuka bez toga, evo napokon se i neka cura otvorila da je ovisna o sexu...imaju i žene svoje potrebe, isto kao i muški i ako ih se muški ne srame, zašto bi i nama bio bed priznati...ništa, idem, sad sam se sva naživcirala...uh, ništa od sexa večeras :(((

ne znam šta mi je došlo da pišem u nekoj luđačkoj boji, baš me počela prati žuta u zadnje vrijeme. ne znam još šta bi pisala...dal da pišem o sebi, problemima, stavovima??? imam 21 godinu, kao svim mojim vršnjacima, stalno mi nešto smeta, fali, stalno se nešto žalim. žalim se na ljubav, žalim se na novce... nikad ništa ne valja...stalno me muče neka razmišljanja, neki problemi... primjetila sam da više ne razmišljam o svojim problemima koji se samo nagomilavaju, nego o ljudima, o ljudima kako su sebični, jalni, osvetoljubivi, zavidni...čovjek konstantno mora biti u nekom oprezu jer ne zna više kome može vjerovati, kome ne. malo tko će ti biti pravi prijatelj koji ti neće zabiti nož u leđa. razočarana sam u ljudima, u onima koji glume da te vole, što je najgore, javljaju se svaki dan, u lice te veličaju kao najbolje, a iza leđa su ti najgori neprijatelji, kad saznaš ne možeš shvatiti koliko dvoličnih, licemjernih ljudi ima na ovome svijetu. i onda se najčešće pitam: kako ću znati kome mogu vjerovati, a kome ne. jer i bilo je i onih koji su nakon 15 godina prijateljstva pokazali svoje pravo lice. najljepši osjećaj je kad znaš da imaš nekog kraj sebe kome besprijekorno vjeruješ, nekog tko ti je 24h dnevno na raspolaganju i bit će uz tebe i kad je dobro i kad je loše. smijat će se s tobom, plakat s tobom, veseli se s tobom, zagrlit te kad ti je teško......a neće biti takav da te razočara i potakne tvoje suze...ne kaže se bezveze:NITKO NIJE ZASLUŽIO TVOJU TUGU I SUZE, A ONAJ KOJI JE ZASLUŽIO, SIGURNO NEĆE BITI TAJ KOJI ĆE IH IZAZVATI...

kako da znam da je on onaj pravi? uvijek bježim od obveze radi straha da sve što je lijepo kratko traje. ima li to smisla?započnem nešto i uvijek naletim na nekog krivog ili sam ja ta koja je kriva jer sama sebe uvjeravam da nije za mene.tražim neku manu jer ne vjerujem da je savršen po mojim kriterijima. nikad nisam padala na izgled, uvijek mi je bilo: oni zgodni su ili zauzeti ili loši. i uvijek sam našla nekog po svom ukusu koji je svima ostalima bio teški biser, samo je meni bio super. tuđi komentari me nikad nisu zanimali. ali ja sam magnet za loše dečke, koliko god izgled varao. par puta mi se znalo desiti da prohodam sa dečkom i sve je savršeno,ne može biti bolje...i onda me ili nazove njegova zaručnica, ili mi prizna da ima curu već godinu - dvije, ili prohoda sa drugom u isto vrijeme.  a zašto već jednom ne mogu ja biti jedna jedina. i kako onda imati povjerenja u osobu i vjere u vezu nakon tolikih razočaranja? kako da znam je li iskren kada mi govori i gleda me u oči ili mi laže. jer sve je puno glumaca koji te preveslaju dok si reko keks.kako ću znati je li mu iskreno stalo do mene.

čovječe,pa ja ne znam ni kad je pravi trenutak za reći volim te. šta ako se odlučim i kažem to, a on šuti???bedara. ili još gore, on meni kaže da me voli i očekuje da ja to kažem. ali ja ga ne volim i zašto mu lagati o svojim osjećajima. i onda se osjeća on izigrano.ali nije tako. ne možeš osobu natjerati na osjećaje. to dođe samo od sebe.

joj s kojim stvarim ja razbijam glavu, uh, idem spavati

p.s.  to sam ja na pičkuri (Hehe) šala

ajmeee...probudim se i najra?e bi ostala spavati...trebala bih biti vesela jer je petak, ali nisam. mislim da sam jedina budala koja ide po pravilu :"1to mo3e1 danas, ostavi za sutra". i tako evo petka. htjela sam veeeras izaai van, ali nemam snage. ovaj vikend se odmaram (dok me netko ne izvuae van). snimila sam si gro stvari sa neta, sve najnovije i najveae hitove i onda se svaki dan nabrijavam na neki izlazak. i na kraju izgubim volju. umjesto da budem ovisnica o izlascima, ja sam ovisna o netu...1to je najgore od svega, toeno znam tko je kad na netu i samo 3urim ubacit se u prieu. zaeudila sam se, mobitel mi danas niti jednom jo1 nije zvonio. neau se poveseliti jer znam da ae onda navalit ko da su na placu. aarape, gaae, jeftino...samo 1to se kod mene ni1ta ne prodaje. najbolji su mi oni 1to se jave u pet ujutro sa pitanjem: "bok,1ta se radi?"...1ta bi radila u 5 ujutro, eekam budna da mi se javi1, yeah right. shit, u p.m., ja tu bezveze pi1em da ubijem vrijeme i tek sam sku3im da je 9:18 i da ja kasnim vea 18 min za dogovor... skalpirat ae me!!!!

                           ITS MY LIFE

"its my life, dont you forget..."... upravo slušam tu stvar od no doubt, a taman par min prije toga sam završila zanimljiv razgovor sa starom, tj. poklopila sam joj slušalicu. ja shvaćam da moja draga majka želi meni sve najbolje, ali me najviše živcira kad ju na poslu razhebu, pa se na meni iživljava. počela mi je kakati za moj život kako se ja trebam potruditi na faxu, zaposliti, tralala...ne bih ništa rekla na to da nisam na mjestu sa faxom i da si nemam posao (mislim trenutno ne radim jer idem na put)...i daj mi nemoj pilit živce u petak i još je vrijeme mrak i dan je super i do sad sam bila tak dobre volje i onda me ona mora naživcirati. joj daj mi nemoj to raditi kad planiram u miru popiti kavu bez briga, bez ičega na pameti....i onda mi počne kvocati za moje izlaske: "imaš 21 godinu, šta moraš stalno izlaziti van, ne možeš biti ko uličarka, srijedu izađeš, pa petak ili subotu i onda mi dođeš u 7 ili 8 ujutro doma. daj nemoj više izlazit van". daj ženo, točno, imam 21g, u tome je i bit svega, da ako se sad neću zahebavati, kad ću. i da bi udovoljila svojoj dragoj mami, ovaj vikend sam odlučila provesti "interesantnu" večer sa njom pred tv-om... Bože spasi me napasti, kad me počne ko malo dijete grliti, ljubiti i štipati za lice, katastrofa. a zna da sam bolesno alergična na takva natezanja, mogu se rasplakati od muke. daj me pusti da živim u miruuuuu!!!! šta ju briga di sam ja stalno, da, znam, brine se, ali ako ti kažem s kim sam, kaj te briga di sam. šta, ja ću se ić hebat i kaj da joj kažem di sam: "joj mama, hebem se"!!!! SLOBODE MOLIM!!!! super, sad sam si olakšala dušu tu i jezik, bolje to nego da se derem na nju uz masu psovki i bezobraznog ponašanja.  ah, šta me još sve čeka, muka mi jeee...

u ljubavi sreće nemam...nije bitno voljeti, nego i biti voljen...nije sve u uzimanju, nego i u davanju...prihvaćanje osobe onakve kakva je bezuvjetno bez pokušaja promijeniti ju, to je prava ljubav... ljudi ne znaju to cijeniti...znaju uzimati,ali ne znaju davati.ne znaju prihvaćati, niti se prilagođavati...svi bi voljeli i bili voljeni,a malo tko će uložiti truda u to...veze i brakovi su spali na varanja,a i rijetko dolazi do veza, večinom se sve svodi na one night stand...kako da znam da topli zagrljaj i poljupci nisu lažni, kako da znam da se osjećaji kriju iza toga? baš sam nekako u kurcu što nemam nikoga, što nisam zaljubljena...htjela bih se zaljubiti i voljeti i da to bude obostrano...osjećam se usamljeno i ponekad niti prijatelji ne mogu tu pomoći...osjećam se usamljeno jer nemam nikoga kraj sebe i zato sam tužna...